“Mediji se od napada brane i autocenzurom”

BANJALUKA – Kada je riječ o medijskim slobodama, ove godine je zabilježen pad za 1,7 odsto u Evropskoj uniji i na Balkanu, podaci su Organizacije “Reporteri bez granica”, gdje stoji i da se Bosna i Hercegovina od 180 zemalja nalazi na 63. mjestu kada su u pitanju medijske slobode.

Velida Kulenović, potpredsjednica Udruženja “BH novinari” (BHN), istakla je da iako se u BiH generalno poštuju medijske slobode, novinari se suočavaju s ozbiljnim napadima, prijetnjama i svakodnevnim pritiscima.

“Linija za pomoć novinarima BHN-a tokom ove godine zabilježila je 56 napada, odnosno toliko je napada prijavljeno. Novinarima se krše radna i socijalna prava, veliki broj radi na crno, imaju niske plaće i često zbog nedostatka solidarnosti i jakih medijskih sindikata rade više godina bez regulisanog penzijskog staža”, objasnila je Kulenovićeva.

Kako ističe, u posljednjih nekoliko godina “BH novinari” su u okviru aktivnosti Linije za pomoć novinarima registrovali 121 krivično djelo prema novinarima i drugim medijskim profesionalcima.

“Samo 27 odsto tih djela je adekvatno istraženo, procesuirano kod tužiteljstava i sudova u BiH na efikasan način i riješeno u korist medijskih profesionalaca”, naglasila je Kulenovićeva. Prema njenim riječima, u nedostatku kritičke javnosti i višeg stepena medijske pismenosti može se reći da novinari često koriste i autocenzuru kako bi se zaštitili od mogućih napada.

Sličnog mišljenja je i Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, koji smatra da je kvalitet novinarstva u BiH opao zbog pritiska na novinare od strane urednika, vlasnika, političara, ali i iz razloga što je ova profesija nisko plaćena.

“Novinari su rezignirani i isfrustrirani cjelokupnom situacijom u kojoj je bilo velikih otkrivanja afera poslije kojih se ništa nije desilo. Tu se vraćamo na suštinski problem lošeg pravosuđa i lošeg rada istražnih organa u ovoj državi, gdje za svoje priče ne dobijete barem tu satisfakciju da nešto pokrenete i da se stvari promijene nakon te priče”, ističe Vukelić.

On smatra da sloboda medija u BiH postoji, ali na papiru, te da je potrebno sprovesti niz aktivnosti kako bi se zaštitila profesija.

“To vam je kao da imate plac na Mjesecu, ništa vam ne znači – samo tu postoji i s njim ne možete ništa. Ne možemo reći da nema medija i novinara koji dobro rade svoj posao, ali ih je svakim danom sve manje. Većina postaju portparoli koje su do juče kritikovali, a onda kada odlazi dobar novinar iz ove profesije – tu trpe svi: i čitaoci koji dobijaju nekvalitetne tekstove i redakcija koja je izgradila novinara”, naglasio je Vukelić.

Prema njegovim riječima, kada je riječ o kršenju medijskih sloboda u samom vrhu su političari, potom oglašivači i oglašivačke agencije, koji vrše uticaj preko vlasnika ili urednika, zatim same medijske kuće koje ne prijavljuju novinare i drže ih godinama na ugovoru o djelu.

Kada je riječ o slobodi medija, po mišljenju Sandre Gojković-Arbutina, glavne i odgovorne urednice “Nezavisnih novina”, to je utopija bez premca.

“Rijetki su mediji, osim onih javnih naravno, koji se danas grčevito ne bore za opstanak i to se mora odraziti i na njihovu slobodu u radu. Ekonomsko stanje države, nepostojanje tržišta, sve manje ozbiljnih oglašivača, a posebno obrnuta piramida gdje je politika na pijedestalu, odvukla je sve ostale sfere društva, pa i medije, u živo blato”, istakla je Gojković-Arbutina.

Kako kaže, medijski radnici osim neprestane borbe za bolji položaj, radna i sva ostala prava, imaju i taj rizik posla da su neprestano izloženi prijetnjama smrću, verbalno svakodnevno napadnuti, a nerijetko i krvnički pretučeni, kao npr. Vladimir Kovačević.

“Ako se takva atmosfera zastrašivanja i pritisaka ne promijeni, medijske slobode uskoro će potpuno kliznuti u isključivo entuzijazam nekolicine. Dođemo li do te najopasnije faze, možemo slobodno proglasiti potpuni krah demokratije, vladavine prava i pravičnosti u državi i proglasiti stanje apsolutne torture i anarhije”, naglasila je Gojković-Arbutina.

Kada su medijske slobode u pitanju, jedno od najspominjanijih imena ove godine je bilo ime Kristine Ljevak, koja sebe naziva slobodnim novinarom. Kako kaže, iza ozbiljnog novinarskog rada treba da stoje i velike medijske kuće koje će štititi svoje novinare, odnosno novinarke, i da ih ne “puštaju niz vodu” onog trenutka kada se dogodi politički ili bilo kakav pritisak. U okolnostima u kakvim se u BiH radi u novinarstvu, čudo je da ovo malo novinarstva i dalje postoji.

“Mislim da je kvalitet novinarstva u BiH i ne samo u našoj zemlji opao zbog politike angažovanja novinara koja podrazumijeva da je najbolji novinar loše plaćen novinar. Gašenjem ozbiljnih medija ili ukidanjem ozbiljnih emisija dodatno se pogoršala opšta slika, uz činjenicu da su novinari demotivisani nakon što su radili posao tužilaštva i sudstva, a da počinioci različitih kriminalnih aktivnosti kojima su se bavili u svom profesionalnom radu nikad nisu pravno procesuirani”, istakla je Ljevakova.

Pritisci na novinare su, nažalost, nešto što se podrazumijeva te ulaskom u ovu profesiju svako bi trebalo da bude svjestan posljedica koje nosi časno obavljanje profesije, smatra Ljevakova, tako da pritisci ne smiju biti opravdanje, niti oni smiju biti opravdani, ali ih više, kako kaže, doživljava kao izgovor a ne kao stvarni uzrok.

“Autocenzura je toliko prisutna da za cenzuru nema mjesta. Zbog ekonomskih uslova u kojima novinari rade i zbog osjećaja nemoći, mogu da razumijem zaobilaženje ozbiljnih tema i ozbiljnog pristupa novinarstvu, ali je u tom slučaju časnije promijeniti profesiju, a ne ostati u njoj i otaljavati posao. Ili još gore, kada jedan online magazin objavi priču o kupovini diploma, na sud bude pozvana novinarka, a ne trgovac visokim obrazovanjem”, iskrena je Kristina Ljevak.

*Tekst je nastao u okviru projekta “Mediji za ljudska prava”, uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Pro Educe i ne održava nužno stanovišta Evropske unije.

Izvor: Minja Šuković/Nezavisne.com