Dunja Mijatović: Romi su diskriminirani, rad boraca za ljudska prava važniji nego ikada

Pandemija novog koronavirusa dodatno je zakomplikovala ionako težak položaj romske populacije u svijetu i Bosni i Hercegovini. Ljudska prava Roma kontinuirano se krše, o čemu govori komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope, Dunja Mijatović, u razgovoru za Udar.

UDAR: Kakvo je stanje u Evropi kada su u pitanju prava Roma i u kojim oblastima se ona najčešće krše?

-Pandemija korona virusa sa kojom je svijet suočen “ogolila” je sistematska kršenja ljudskih prava kojima je romska populacija izložena u Evropi decenijama, počev od diskriminacije, segregacije, rasizma, ekstremizma i govora mržnje. Upravo sam o ovome govorila u nedavno objavljenoj izjavi u kojoj sam pozvala vlade država članica Vijeća Evrope da osiguraju jednaku zaštitu Roma i putujućih naroda u toku pandemije.

Neuslovni životni prostori, nedostatak pristupa tekućoj čistoj vodi i sanitarnim uslovima, život u segregovanim naseljima, nezaposlenost, nemogućnost pristupa socijalnim davanjima često zbog nedostatka ličnih dokumenata, nedostatak uslova za školovanje djece, uključujući i školovanje od kuće, samo su neki od problema sa kojima se romska populacija susreće svakodnevno, a koji su posebno došli do izražaja i pogoršali se tokom pandemije.

Još jedno goruće pitanje s kojim se veliki broj Roma suočava u trenutnoj krizi je gubitak izvora dnevnih prihoda i smanjen pristup socijalnim davanjima, koji su otežani karantenskim mjerama. Rezultat bi mogao biti da imate ljude sa ozbiljnim poteškoćama u ispunjavanju čak i najosnovnijih potreba, uključujući i prehranjivanje.

Također imam informirmacije da su Romi pogođeni govorom mržnje u kontekstu pandemije koronavirusa. Na primjer, u Bugarskoj, političari i neki mediji odnose se prema Romima kao da su prijetnja javnom zdravlju. Lokalne vlasti postavile su policijske kontrolne punktove oko romskih naselja kako bi primijenile karantinske mjere, a na jednom mjestu postavile i ogradu oko romskog naselja radi bolje kontrole kretanja. Iako je djelovanje radi osiguranja pridržavanja pravila ograničenja kretanja moguće opravdati u postojećim okolnostima, to se ne može selektivno primijeniti na ljude na osnovu etničke pripadnosti.

UDAR: Da li, po Vašem mišljenju, Romi u BiH uživaju jednaka ljudska prava kao i ostali građani, i štiti li država njihov položaj i ravnopravnost? Možete li napraviti usporedbu sa evropskim državama?

-Romi i drugi pripadnici nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini su diskriminirani u uživanju ljudskih prava o čemu se izjasnio i Evropski sud za ljudska prava. U rezoluciji Komiteta ministara Vijeća Evrope od 12. juna 2019 godine, vlasti Bosne i Hercegovine pozvane su da osiguraju ustavnu jednakost pripadnika nacionalnih manjina kroz impementaciju presuda Evropskog sud za ljudska prava iz grupe Sejdić i Finci. Vlasti su također pozvane da osiguraju jednak pristup zaposlenju, adekvatnim uslovima stanovanja, obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti za Rome u Bosni i Hercegovini.

Postignut je napredak po pitanju registracije novorođene romske djece i obezbjeđivanju ličnih dokumenata i u drugim oblastima, kao što je oblast stanovanja, ali još puno posla ostaje da se uradi kako bi se postigla istinska jednakost Roma u društvu.

UDAR: Zašto je Romima generalno teško ostvariti svoja prava?

-Kada govorimo o položaju Roma u Evropi razloge za ovo možemo tražiti u duboko ukorijenjenoj i sistematskoj diskriminaciji, predrasudama i stereotipima o Romima. Takodjer, posljednjih godina u Evropi jačaju ekstremistički pokreti i rasizam, koji imaju podršku određenih političara koji se koriste govorom mržnje i otvoreno potiču mržnju prema Romima.

U takvoj kakofoniji rasističkih i ekstemističkih glasova postaje sve teže računati na ljudsku empatiju i braniti ljudska prava. Zato je rad boraca za ljudska prava važniji nego ikada, kao i vaš rad – rad medija koji imaju izuzetno važnu ulogu u građenju svijesti o važnosti borbe za jednakost svakog ljudskog bića bez obzira na njegovu nacionalnu pripadnost ili neke druge karakteristike.

UDAR: Zbog čega diskriminacija prolazi nazapaženo u društvu koje je takoreći ravnodušno prema njihovim problemima?

-Upravo iz ovih razloga koje sam navela gore, a kada je u pitanju Bosna i Hercegovina dodala bih i to da je ključ u obrazovanju i potrebi da se o borbi protiv diskriminacije svakodnevno govori u školama. Djecu treba učiti da prepoznaju diskriminaciju i da dignu glas protiv nje i stanu u zaštitu onoga ko je diskriminiran, a drugi treba takve primjere da slijede.

Medjutim, u zemlji u kojoj postoji sistem “dvije škole pod jednim krovom” za koji su domaći sud a i brojna međunarodna tijela za zaštitu ljudskih prava  utvrdili da je diskriminacija koja treba biti iskorijenjena, i u kojoj se generacije djece uče da je pripadati drugom narodu nešto loše,  dug je put borbe protiv diskriminacije ispred nas.

Izvor: portal-udar.net