LJUDSKA PRAVA POVRATNIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

LJUDSKA PRAVA POVRATNIKA U BOSNI I HERCEGOVINI

  1. Statistički podaci

Od početka rata do potpisivanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, iz svojih prijeratnih domova u Bosni i Hercegovini pokrenuto je oko 2,2 miliona osoba, što čini više od 50% predratnog domicilnog stanovništva. Od tog broja, oko 1,2 milon osoba potražilo je izbjegličku zaštitu u više od 100 zemalja širom svijeta, dok je, u isto vrijeme, oko milion ljudi raseljeno unutar Bosne i Hercegovine.

Prema posljednjem godišnjem statističkom izvještaju UNHCR-a za 2015. godinu, van BiH je 18 748 izbjeglica iz naše zemlje. Od toga 9.080 ima izbjeglički status u Srbiji, 4.055 u Francuskoj, 2.274 u Švicarskoj, 1.412 u Njemačkoj, te preostali broj u drugim zemljama.

Popis raseljenih osoba na području Bosne i Hercegovine, izvršen je krajem 2000. godine, kada je evidentirano 557 275 raseljenih osoba (185233 porodica), od kojih 93.422 porodice ili 50,43% na području FBiH, 84.318 ili 45,52% na području RS i 7.493 ili 4,05% na području Brčko distrikta BiH. Prema nacionalnoj strukturi, registrirano je 44,4% raseljenih Bošnjaka, 47,7%, Srba, 7,5% Hrvata, a 0,4% preostalih registriranih raseljenih osoba bili su pripadnici ostalih naroda u BiH.

Revizije statusa i brojčano stanje raseljenih osoba u BiH iz 2005. godine je pokazala da Bosni i Hercegovini u statusu raseljenih 41.013 porodica, ukupno 125.072 raseljene osobe, od kojih 56.287 ili 45% raseljeno je na području FBiH, 67.673 ili 54,1% na području RS i 1.112 ili 0,9% na području Brčko distrikta BiH. Od tog broja 69.099 raseljenih osoba (55,2%) pripadnika srpske nacionalnosti, 47.907 ili 38,3% bošnjačke, 7.450 ili 6% hrvatske, a preostalih 616 (0,5%) pripadnici su ostalih nacionalnosti.

Prema podacima iz 2015. godine u BiH je u statusu raseljenih 32.611 porodica, ukupno 98.574 raseljene osobe, od kojih je 38.345 ili 40,6% raseljeno na području Federacije BiH, 59.834 ili 58,8% na području Republike Srpske i 395 ili 0,5% na području Brčko Distrikta BiH. U nacionalnoj strukturi raseljenih osoba, prema nosiocu domaćinstva-porodici, 32,7% su Bošnjaci, 6,7% Hrvati, 60% Srbi i 0,6% pripadnici ostalih nacionalnosti. Ukupno gledano, na nivou BiH, najviše osoba raseljeno je između entiteta. Taj procenat najveći je u Republici Srpskoj, gdje 91% raseljenih osoba potiče iz Federacije BiH. U Federaciji BiH, pored raseljenih osoba koje potiču iz Republike Srpske (61%), ima značajan broj interno raseljenih osoba unutar entiteta Federacije BiH (39%). U Brčko Distriktu BiH 23% raseljenih osoba je interno raseljeno unutar Brčko Distrikta BiH, dok njih 75% potiče iz Federacije BiH, a 2% iz Republike Srpske. U Federaciji BiH najviše raseljenih osoba je na području općina Tuzlanskog, Srednjobosanskog i Kantona Sarajevo, dok u Republici Srpskoj najveći broj raseljenih osoba boravi u Banjoj Luci, te na područjima općina Modriča, Doboj, Bijeljina i Zvornik.

Analiza UNHCR-a pokazala je da su četiri oblasti iskazane u Revidiranoj strategiji za provođenje Aneksa VII. Dejtonskog mirovnog sporazuma najrizičnije u kontekstu nalaženja trajnih rješenja:

  • zdravstvena zaštita raseljenih osoba i povratnika, s
  • ocijalna zaštita raseljenih osoba i povratnika,
  • rekonstrukcija stambenih jedinica izbjeglica, raseljenih osoba i povratnika i
  • pravo na rad i zapošljavanje raseljenih osoba i povratnika.

U periodu od 2009. do 2016. godine obnovljene su 9784 stambene jedinice, a planirano/u izgradnji je 8 895 stambenih jedinica, što je ukupno 18 679 stambenih jedinica. U odnosu na procijenjeni broj stambenih jedinica u Revidiranoj starategiji za provođenje Aneksa VII. Dejtonskog mirovnog sporazuma od 34 918, potrebno je obnoviti još 16 239 stambenih jedinica.

U 2012. godini u BiH bilo je evidentirano 156 kolektivnih centara sa 8 581 korisnikom. Projektom “Zatvaranje kolektivnih centara i alternativnog smještaja putem osiguranja javnih stambenih rješenja – CEB II” planira se zatvoriti 121 kolektivni centar i alternativni smještaj u 45 gradova i općina u BiH, dok će preostalih 35 referentnih biti riješeno u okviru  realizacije drugih projekata, i to devet u Republici Srpskoj i 26 u Federaciji BiH.

  • Zakonska regulativa

Prva izbjeglica su definisana u Oštem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, tj. u okviru Ustava Bosne i Hercegovine u članu 2. “Sve izbjeglice i raseljene osobe imaju pravo da se slobodno vrate u svoje domove. Oni imaju pravo, u skladu sa Aneksom 7. Opšteg okvirnog sporazuma, da im se vrati imovina koje su bili lišeni za vrijeme neprijateljstva od 1991. i da dobiju naknadu za svu imovinu koja im se ne može vratiti. Sve obaveze ili izjave u vezi sa takvom imovinom, koje su date pod prisilom, ništavne su.”[1]

Zakon o izbjeglicama iz BiH i raseljenim osobama u BiH (“Službeni glasnik BiH” broj 23/99, 21/03 i 33/03),

Zakonu o raseljenim osobama, izbjeglicama i povratnicima u Republici Srpskoj (‘’Službeni glasnik RS’’ broj 33/99 i 42/05),

Zakonu o raseljenim osobama-prognanicima i izbjeglicama-povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine (‘’Službene novine FBiH’’ broj 15/05) i

Strategija Bosne i Hercegovine za provedbu Aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma.

  • Problemi sa kojima se susreću izbjegla i raseljena lica u Bosni i Hercegovini

Kada se govori o problemima u obrazovanja identifikovano je nekoliko problema: nije osigurano da se nacionalna grupa predmeta izučava sistemski i kontinuirano u područjima gdje je broj učenika ispod pedagoških standarda, nije u potpunosti eliminirana praksa prijevoza učenika u jednonacionalne škole izvan njihovog upisnog područja, nije još uvijek osigurana dosljedna primjena zakonskih odredbi o sastavu školskih odbora, još uvijek postoje kolektivni i tranzitni centri u kojima boravi školska populacija koju je teško uključiti u redovni obrazovni proces, još uvijek su složene i neujednačene procedure priznavanjainostranih školskih isprava.

Kada se govori o problemima u zdravstvu, socijalnoj zaštiti i zapošljavanju tu se izbjeglice i raseljena lica ne razlikuju u velikoj mjeri od domicilnog stanovništva.

  • Minitoring medija o ljudskim pravima u printanim i online medijima od 15.03.-17.04.2018.

4.1 Metodologija

U periodu od 15.januara do 17.februara 2018. predmet media monitoringa printanih i online medija bilo je pitanje izvještavanja o izbjeglicama. U okviru press clippinga koji je trajao mjesec dana pratili smo 24 printana medija i sve web portale na području Bosne i Hercegovine, te uvidjeli na koji način mediji na našem tlu izvještavaju o izbjeglicama u BiH , u kojoj mjeri izvještavaju o njima i na šta stavljaju fokus prilikom tog izvještavanja.

Svakodnevno su praćeni sljedeći mediji:

  • Printani mediji (dnevna izdanja): Dnevni avaz, Dnevni list, EuroBlic, Glas Srpske Jutarnji list, Nezavisne novine, Oslobođenje, Večernji list (izdanje za BiH), Večernje novosti (izdanje za BiH) ,  Poslovne novosti.
  • Printani mediji (sedmična i periodična izdanja): Azra, Dani, Faktor, Gracija, Grazia, Ljepota i Zdravlje, Ladies In, Azra Family, Naša riječ , Semberske novine, Start,  Stav, Urban magazine i Unsko-sanske novine Krajina.
  • Svi internet portali na području Bosne i Hercegovine.

4.2 Rezultati

Tokom posmatranog perioda zabilježeno je 280 objava u kojoj su se spominjale izbjeglice, njihova prava, rješenja za pomoć izbjeglicama, vladine odluke o rješavanju stambenih pitanja za njih, kao i izložbe, ali najveći broj objava je bio masovni ulazak migranata u BiH.

U narednom grafikonu  i tabeli dat je pregled broja objava po vrsti medija

Grafikon 1.

80% od ukupnog broja objava praćenih u navedenom periodu je imalo primarni karakter, odnosno primarne teme su bile direktno vezane za izbjeglice, bilo da se radi o njihovim problemima, rješenjima njihovih problema ili uspjesima koji su postigli.

55 objava, odnosno 20% od ukupnog broja objava bile su sekundarne, tj. tema izbjeglica i ljudskih prava je usputno spomenuta u medijskim objavama.

Grafikon 2.

Tabela 1. Ukupan broj objava u printanim medijima

Medij Broj objava
Dnevni avaz 19
Dnevni list 18
Euro Blic 20
Glas Srpske 12
Nezavisne novine 15
Večernje novosti 2
Večernji list 20
Dani 1
Jutarnji list 1
Oslobođenje 11
Poslovne novosti 2
Start 1
Stav 2

Tabela 2. Ukupan broj agencijskih objava

Medij Broj objava
Fena.ba 5

Tabela 3. Ukupan broj objava na web portalima

Internet 151
24sata.info 1
Abc.ba 1
Akta.ba 1
Avaz.ba 3
Ba.voanews.com 2
Balkans.aljazeera.net 1
Bhdijaspora.net 1
Bhrt.ba 1
Bih-x.info 1
Biscani.net 3
Bl-portal.com 1
Bljesak.info 2
Bportal.ba 1
Cenzura.ba 2
Dan.ba 1
Depo.ba 1
Direktno.ba 1
Dnevni-list.ba 1
dw.com 1
Efm.ba 1
Facetv.ba 2
Faktor.ba 4
Fbl.ba 1
Federalna.ba 2
Fokus.ba 4
Freshpress.info 1
Frontal.ba 1
Glassrpske.com 3
gracanicki.ba 2
Haber.ba 1
Hayat.ba 1
hip.ba 1
hms.ba 1
Index.ba 1
Informativa.ba 1
inreformator.ba 1
Insajder.ba 1
interview.ba 2
Kliker.info 1
Klix.ba 5
Krajina.ba 2
Krupljani.ba 1
mondo.ba 2
mostarski.ba 1
Mreza-mira.net 1
nasatv.ba 1
naslovi.net 1
Nezavisne.com 4
nezavisni.ba 1
Nkp.ba (WEB) 1
Novasloboda.ba 1
Novi.ba 1
Novi-vjetar.com 1
Novovrijeme.ba 1
Novum.ba 1
Oslobodjenje.ba 5
Palelive.com 1
Poduzetnik.ba 1
Profitiraj.ba 1
psb.ba 1
radiobrcko.ba 1
radioderventa.com 1
radiokameleon.ba 1
radio-krajina.com 1
Radioljubuski.ba 1
Radiosarajevo.ba 4
Rtrs.tv 3
rtv7.ba 2
Rtvbpk.ba 1
Rtvslon.ba 1
Rtvtk.ba 1
Rtvusk.ba 2
saff.ba 1
sarajevo-rs.com 1
Senzor.ba 1
Slobodnaevropa.org 1
Source.ba 2
Starmo.ba 2
Stav.ba 3
Svevijesti.com 2
Svojtiposo.ba 1
Theworldnews.net 1
Tip.ba 1
Tntportal.ba 1
Troplet.ba 1
Tuzlainfo.ba 1
Tuzlalive.ba 1
Tuzlanski.ba 1
uskdanas.ba 1
usn.co.ba 2
Vecernji.ba 6
vesti.rs 1
Vijesti.ba 4
Visegrad24.info 1
Visoko.co.ba 1
zenicainfo.ba 1
Zenit.ba 2

4.2.1  Vrijednosne orijentacije objava

Kada je u pitanju vrijednosna orijentacija objava, najveći broj objava je označen kao neutralan, a takve objave su većinom govorile o dolasku izbjeglica na područje BiH, njihovom boravku u državi. Pozitivnih objava je bilo 111, a one su govorile o pozitivnim rješenjima za izbjeglice, izložbama, uspješnim ljudima koji su izbjegli iz BiH, izgradnji stamebnih jedinica za izbjeglice i sl.

Grafikon 3.

Tabela 4. Vrijednosne orijentacije objava u printanim medijima

Dani 1
Neutralno 1
Dnevni avaz 19
Neutralno 11
Pozitivno 8
Dnevni list 18
Neutralno 14
Pozitivno 4
Euro Blic 20
Neutralno 17
Pozitivno 3
Glas Srpske 12
Neutralno 5
Pozitivno 7
Jutarnji list 1
Neutralno 1
Nezavisne novine 15
Negativno 1
Neutralno 9
Pozitivno 5
Oslobodjenje 11
Neutralno 7
Pozitivno 4
Poslovne novosti 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Start 1
Neutralno 1
Stav 2
Neutralno 2
Večernje novosti     2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Večernji list 20
Neutralno 18
Pozitivno 2

Tabela 5. Vrijednosne orijentacije objava na portalima

24sata.info 1
Neutralno 1
Abc.ba 1
Pozitivno 1
Akta.ba 1
Pozitivno 1
Avaz.ba 3
Neutralno 1
Pozitivno 2
Ba.voanews.com 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Balkans.aljazeera.net 1
Neutralno 1
Bhdijaspora.net 1
Neutralno 1
Bhrt.ba 1
Pozitivno 1
Bih-x.info 1
Pozitivno 1
Biscani.net 3
Neutralno 3
Bl-portal.com 1
Pozitivno 1
Bljesak.info 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Bportal.ba 1
Pozitivno 1
Cenzura.ba 2
Neutralno 2
Dan.ba 1
Neutralno 1
Depo.ba 1
Neutralno 1
Direktno.ba 1
Neutralno 1
Dnevni-list.ba 1
Neutralno 1
dw.com 1
Neutralno 1
Efm.ba 1
Pozitivno 1
Facetv.ba 2
Neutralno 2
Faktor.ba 4
Neutralno 1
Pozitivno 3
Fbl.ba 1
Pozitivno 1
Federalna.ba 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Fokus.ba 4
Pozitivno 4
Freshpress.info 1
Pozitivno 1
Frontal.ba 1
Pozitivno 1
Glassrpske.com 3
Neutralno 1
Pozitivno 2
gracanicki.ba 2
Neutralno 2
Haber.ba 1
Pozitivno 1
Hayat.ba 1
Pozitivno 1
hip.ba 1
Neutralno 1
hms.ba 1
Neutralno 1
Index.ba 1
Pozitivno 1
Informativa.ba 1
Pozitivno 1
inreformator.ba 1
Pozitivno 1
Insajder.ba 1
Neutralno 1
interview.ba 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Kliker.info 1
Pozitivno 1
Klix.ba 5
Neutralno 3
Pozitivno 2
Krajina.ba 2
Neutralno 2
Krupljani.ba 1
Pozitivno 1
mondo.ba 2
Neutralno 2
mostarski.ba 1
Pozitivno 1
Mreza-mira.net 1
Neutralno 1
nasatv.ba 1
Neutralno 1
naslovi.net 1
Neutralno 1
Nezavisne.com 4
Neutralno 3
Pozitivno 1
nezavisni.ba 1
Neutralno 1
Nkp.ba (WEB) 1
Pozitivno 1
Novasloboda.ba 1
Pozitivno 1
Novi.ba 1
Pozitivno 1
Novi-vjetar.com 1
Pozitivno 1
Novovrijeme.ba 1
Pozitivno 1
Novum.ba 1
Pozitivno 1
Oslobodjenje.ba 5
Neutralno 2
Pozitivno 3
Palelive.com 1
Pozitivno 1
Poduzetnik.ba 1
Pozitivno 1
Profitiraj.ba 1
Pozitivno 1
psb.ba 1
Pozitivno 1
radiobrcko.ba 1
Neutralno 1
radioderventa.com 1
Pozitivno 1
radiokameleon.ba 1
Pozitivno 1
radio-krajina.com 1
Neutralno 1
Radioljubuski.ba 1
Neutralno 1
Radiosarajevo.ba 4
Neutralno 3
Pozitivno 1
Rtrs.tv 3
Neutralno 1
Pozitivno 2
rtv7.ba 2
Neutralno 2
Rtvbpk.ba 1
Neutralno 1
Rtvslon.ba 1
Neutralno 1
Rtvtk.ba 1
Pozitivno 1
Rtvusk.ba 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
saff.ba 1
Neutralno 1
sarajevo-rs.com 1
Neutralno 1
Senzor.ba 1
Pozitivno 1
Slobodnaevropa.org 1
Neutralno 1
Source.ba 2
Pozitivno 2
Starmo.ba 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Stav.ba 3
Neutralno 2
Pozitivno 1
Svevijesti.com 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Svojtiposo.ba 1
Neutralno 1
Theworldnews.net 1
Pozitivno 1
Tip.ba 1
Pozitivno 1
Tntportal.ba 1
Negativno 1
Troplet.ba 1
Neutralno 1
Tuzlainfo.ba 1
Pozitivno 1
Tuzlalive.ba 1
Pozitivno 1
Tuzlanski.ba 1
Neutralno 1
uskdanas.ba 1
Neutralno 1
usn.co.ba 2
Neutralno 1
Pozitivno 1
Vecernji.ba 6
Neutralno 4
Pozitivno 2
vesti.rs 1
Neutralno 1
Vijesti.ba 4
Neutralno 1
Pozitivno 3
Visegrad24.info 1
Neutralno 1
Visoko.co.ba 1
Neutralno 1
zenicainfo.ba 1
Neutralno 1
Zenit.ba 2
Neutralno 2

Tabela 6. Vrijednosne orijentacije agencijskih objava

Fena.ba 5
Neutralno 1
Pozitivno 4
  • Rezultati istraživanja

5.1 Prijedor

Fokus grupa u Prijedoru održana je 09. maja u 18h. U radu fokus grupe je učestvovalo 11 osoba, 6 muškarca i 5 žena, različitog stepena obrazovanja i starosti. U skladu sa smjernicama klijenta, kreirali smo uzorak. Uslovi za održavanje fokus grupe su bili zadovoljavajući. Ispitanici su samo donekle znali o čemu će se tačno razgovarati i nisu mogli unaprijed da pripreme svoja izlaganja. Atmosfera tokom rada fokus grupe je bila opuštena i stekao se utisak da su učesnici bili iskreni.

5.1.1 Najveći problemi Bošnjaka iz Prijedora

Najveći problemi Bošnjaka u Prijedoru je odlazak mladih, nezaposlenost, lijenost, podjeljenost između sebe i neogranizovanost. Bošnjaci iz Prijedora su 90-ih godina ostali bez svoje elite i to je u velikoj mjeri uticalo na njihov povratak i ostanak u ovom gradu.

Nezaposlenost je problem svih žitelja Prijedora, ali to se posebno odražava na povratnike. Moglo se čuti da je u Prijedoru 80% povratnika nezaposleno. Problem je dobiti posao i ako imaš potrebne kvalifikacije, a još veći problem je dobiti posao koji nosi neku moć (direktori, šefovi i sl.), jer to su mjesta koja najmanje zavise od znanja i sposobnosti, već od političke podobnosti. Ljudi nemaju volje, ni strpljenja, pogotovo visokoobrazovani,  da čekaju da se neko smiluje i zaposli ih. U Prijedoru trenutno rade samo dva ljekara Bošnjaka. Kod privatnika je nešto drugačije stanje. S jedne strane kada se otvarao „Bingo“ (vlasnik firme je Bošnjak iz Federacije BiH) u Prijedoru jedan od uslova je bio koliko da zaposli članova određenih partija, dok je u malim preduzećima situacija malo bolja tj. zapošljavaju se ljudi koji hoće da rade i znaju posao bez obzira na etničku pripadnost.

Učesnici fokus grupa istakli su kao primjer diskriminacije bodovanje prilikom konkurisanja na posao ili stipendiju, gdje djeca palih boraca (Srba) dobijaju deset bodova, a oni ne, što ih stavlja u nepovoljnu situaciju. Nakon provjere smo utvrdili da ovo pravilo više ne važi na konkursima za posao u Republici Srpskoj, ali je sasvim jasno da to Bošnjaci iz Prijedora to ne znaju. Djeca, Bošnjaka koji su ubijeni u Prijedoru, nemaju nikakve beneficije u ovom gradu ili opštini.

Ljudi su se ulijenili, neće da rade, navikli su da se nešto dobije od drugih sa strane (donatori, dijaspora) i neće da rade, kao što su radili prije 10 ili 15 godina. Nisu više ambiciozni i prestali su da se bore za sebe.

Smeta im kada ih zovu povratnici, jer oni to nisu, samo su se vratili da žive u svom gradu.

            „Nigdje nismo prispjeli u Prijedoru povratnik u Sarajevu došljaci“

5.1.2Bezbjednost i diskriminacija u Prijedoru

Bezbjedonosan situacija u opštini Prijedor je veoma dobra. Policija radi odličan posao i najveći broj njih se osjeća veoma bezbjedno. Ipak stariji ispitanici smatraju da sam odnos prema Bošnjacima nije baš najbolji.  Oni osjećaju da ih Srbi ne žele ovdje i da im još uvijek nisu iskreno pružili ruku prijateljstva.

„Bošnjaci su otvarali fine lokale u centru Prijedora, ali su oni propadali, jer nisu mogli da žive samo od posjete povratnika“

Problem su stalne izjave koje dolaze od političara iz Vlade Republike Srpske (najave referenduma i sl.) unose zebnju i nestabilnost među prijedorske Bošnjake i potiču ih da razmišljaju o odlasku iz Prijedora. Ko je jednom preživio Prijedor iz 90-ih godina to ne može zaboraviti i ignorisati.

„Mi smo još uvijek spakovani u torbama“

Iz Kozarca je u poslednjih nekoliko godina otišlo 50 porodica ne samo zbog loših ekonomskih uslova i nemanja posla, već zato što ne vide perspektivu ovdje i plaše se za budućnost svoje djece. Ljude je uhvatila apatija i pitaju se „šta ja radim ovdje, što i ja ne idem“.

Moglo se takođe čuti da se ljudi iz Federacije BiH plaše da bivaju u Prijedoru i da se plaše da prenoće, ali je upitno koliko to ima uticaja i na Bošnjake koji žive u Prijedoru.

Ta diskriminacija nija više tako javna, već možemo reći da ne postoji volja da se Bošnjaci u Prijedoru osjećaju ravnopravno sa Srbima. Srpski političari ne žele da rizikuju da bi ispunile zahtjeve Bošnjaka.

Bošnjacima smetaju obilježja poginulim Srbima u javnim institucijama, jer ih to podsjeća na rat, pogotovo što se tu ne nalaze imena ubijenih Bošnjaka. Navode primjere bolnica, policije, sudova. Bošnjaci su kroz institucije sistema tražili da se jedna ulica nazove po doktoru Bošnjaku koji je ubijen u Prijedoru, ali nisu  uspjeli da to dobiju. Selo Ćela je preimenovano u Petrovo. Smeta im vjeronauka u školi generalno, jer to dijeli djecu.

Interesantan je slučaj osoba koje žele da ostvare prava kao civilne žrtve rata moraju da dokažu da osoba koja je ubjena u Prijedoru nije pripadala „neprijateljskoj vojsci“. Takođe u umrlom listu osoba koje su ubijene u Prijedoru piše da su „umro prirodnom smrću“, takođe ima ljudi koji su ubijeni 1992. godine, a u smrtovnici piše da su umrli 1996. godine jer je takav zakon.

5.1.3 Politička situacija u Prijedoru

Bošnjaci su dio vlasti u gradu Prijedoru, ali bošnjaki narod nema neke velike koristi od njih. Bošnjaci su u manjini i nemaju veliku moć. Političke partije dijele i zavađaju Bošnjake i umanjuju njihove uticaj u lokalnoj politici. Političke lidere interesuje samo lični benefit i po tome se ne razlikuju od srpskih političara.

Ipak ne krive samo političare za ovakvo stanje u Prijedoru jer veliki broj prijedorskih Bošnjaka ne glasa na izborima, ali su i Bošnjaci prilično nezainteresovani za sve ono što se dešava u lokalnoj zajednici.

Posebno su bijesni na bošnjačke političare iz Federacije BiH i mišljenja su da ih baš briga za prijedorske Bošnjake. Negiranje postojanja Republike Srpske od strane bošnjačkih političara samo šteti Bošnjacima u ovom entitetu.

5.1.4 Položaj mladih Bošnjaka u Prijedoru

Učesnici fokus grupe procjenjuju da od ukupnog broja mladih ljudi u Prijedoru ima između 7%  i 10% Bošnjaka. Mogu nabrojati sve studente Bošnjake iz Prijedora. Veliki broj njih studira u Sarajevu ili Austriji i male su šanse da se posle završenog fakulteta vrate u Prijedor. Na studije u Sarajevo idu prije svega što taj grad omogućava veće mogućnosti za napredak i karijeru, i to ne očekuju u Banjaluci. Veliki broj Bošnjaka ima familiju u inostranstvu ili Federaciji BiH i oni „vuku“ mlade Bošnjake iz Prijedora. 

Mlađi Bošnjaci ne primjećuju bilo kakvu diskriminaciju od strane običnih građana, ali se slažu da postoji institucionalna diskriminacija od strane vlasti (opštine i entitetske) jer nemaš jednake mogućnosti kao Srbi. Djeca se često koriste u političke svrhe, ne vodeći računa o tome kakvi su to skupovi i kakva osjećanja izazivaju kod njih.

„Ako se obilježava neki dan srpskih vojnika, boraca, i djeca Bošnjaka idu na to obilježavanje“

Takođe, obilježavanje krsnih slava institucija, a pogotovo školske slave „Sveti Sava“, kod jednog broja Bošnjaka izaziva nelagodu. Oni ne moraju da idu na njih, ali treba biti hrabar pa to odbiti.

Smeta im kada se Republike Srpske predstavlja kao država.

5.1.5 Školstvo u Prijedoru

Problem bosanskog jezika je prisutan u školama gdje su većina bošnjačka djeca, ali to je političko pitanje koje se ne odražava u velikoj mjeri sa smo funkcionisanje škole. Tamo gdje su većina bopnjačka djeca radi se po Federalnom planu i programu. U knjižice se piše „jezik bošnjačkog naroda“.

Kao što smo ranije kazali smeta ima zloupotreba djece u političke svrhe i obilježavanje školske slave, jer bi institucije trebale da budu sekularne i odvojene od religije.

Roditelji bošnjačke djece koja idu u osnovne škole u Prijedoru sa srpskom većinom primjećuju da postoji različit odnos prema njihovoj djeci (ocjenjivanje, odnos prema djeci, udžbenici koji više govore o srpskoj istoriji, nego istoriji Bosne i Hercegovine) ali to je teško razlučiti da li je to stvarno tako ili je to samo impresija roditelja.

5.1.6 Zdravstvo i socijalna zaštita

Kada se govori o zdravstvu i socijalnoj zaštiti ne postoji bilo kakav oblik diskriminacije i zadovoljni su odnosom ovih institucija prema njima.

5.1.7 Infrastruktura u mjestima gdje su Bošnjaci većina

Učesnici fokus grupa smatraju da se vrši diskriminacija Bošnjaka kada se radi o finansiranju i izgradnji infrastrukturnih projekata. Navode primjer asfaltiranja puteva u nekim selima, gdje je opština Prijedor u srpskim selima to finansirala 100%, a u Bošnjačkim selima 60% su ulagali Bošnjaci, a 40% opština. Bošnjaka nema mnogo i oni nisu atraktivni domaćim političarima, zato se srpski političari više okreću Srbima.

Takođe ispitanici tvrde da su prilikom izbora Savjeta mjesnih zajednica Bošnjaci u podređenom položaju, ali to ne potkrepljuju adekvatnim primjerima i argumentima.

5.1.8 Međunarodna zajednica i donatori

Ne očekuju mnogo od međunarodne zajednice i žao im je što se više nije radilo na samodorživom povratku tj. na otvaranju novih radnih mjesta gdje bi ljudi i njihova djeca radili. Danas su primorani da preko NVO u kojima su svaštare, da bi mogli opstati, više se prilagođavaju potrebama donetora, nego stvarnim potrebama ljudi na terenu.

  • DRVAR

Fokus grupa u Drvaru održana je 10. maja u 16h. U radu fokus grupe je učestvovalo 10 osoba, 5 muškarca i 5 žena, različitog stepena obrazovanja i starosti. U skladu sa smjernicama klijenta, kreirali smo uzorak. Uslovi za održavanje fokus grupe su bili zadovoljavajući. Ispitanici su samo donekle znali o čemu će se tačno razgovarati i nisu mogli unaprijed da pripreme svoja izlaganja. Atmosfera tokom rada fokus grupe je bila opuštena i stekao se utisak da su učesnici bili iskreni.

5.2.1 Najveći problemi Srba u opštini Drvar

Najveći problem u Drvaru je nezaposlenost. U Drvaru trenutno rade javne službe (policija, pošta, komunalno i sl.) i pilane. Problem je što se Srbi ne mogu zaposliti u javnim institucijama gdje su velike pare tj. plate (pošte, elektrodistibucija, šumarija). Tu su zaposleni Hrvati. Moramo imati na umu da su  Hrvati, tu bili po završetku rata i oni su zauzeli radna atraktivna radna mjesta. U javnim ustanovama gdje su plate manje ima i Srba (opština, dom zdravlja, škole, komunalno preduzeće). Srbi se teško zapošljavaju za stalno u javnim ustanovama koje su pod ingerencijom kantona. Ispitanici procijenjuju da u Drvaru trenutno radi oko 300 Srba u javnim ustanovama. U Drvaru najviše ima penzionera.

Takođe veliki problem je i odlazak Srba iz Drvara koje je opet uslovljeno nedostatkom posla i lošom ekonomskom situacijom u opštini. Ovo je veliki problem mladih ljudi koji se u Drvar vrate sa završenim fakultetom i opet ne mogu da nađu posao.

„Treba nam fabrika koja će zaposliti 300 ljudi i biće nam bolje“

Veliki broj ljudi radi na crno, ali to nije povezano sa etničkom pripadnošću već sa odnosom između vlasnika firmi i radnika.

Ispitanici su napomenuli da postoji problem sa zdravstvom. U Drvaru radi samo dom zdravlja, dok se za sve malo zahtijevnije zahvate (od lomova do poroda) odlazi u Livno koje je udaljeno 105 kilometara, jer nemaju dovoljno stanovnika za otvaranje bolnice. Opština nema pedijatra.

Djece za vrtić ima (oko 60 djece) ali nema vrtića, pred svake izbore obaćaju da će ga završiti, ali se ništa ne dešava. U međuvremenu je vrtić završen i otovoren.

Srbi misle da Hrvati namjerno uništavaju privredne resurse da Srbi ne bi imali gdje da rade i samim tim da žive u Drvaru.

Drvar nema kontrolu nad prihodima koji se dobijaju od sječe šume, i sve pare odoše u kanton.

Stiče se utisak da su ljudi u Drvaru digli ruke sami od sebe, očekuju da neko umjesto njih dođe i riješi njihove probleme. Ne udružuju se, nemaju novca za započinjanje novih poslova, ne znaju kako da osvoje nova tržišta, kako da dovedu investitore, jednostavno rečeno nisu preduzimljivi. Dodamo li tome i socijalistički mentalitet koji je još uvijek prisutan kod starijih, situacija izgleda prilično loše. 

5.2.2 Infrastruktura u optini Drvar

Imaju problem sa vodom ali to je problem koji se vuče još od socijalizma. Puteve obećavaju pred izbore, ali od toga najčešće od toga nema ništa.

5.2.3 Mladi u Drvaru

Mladi ljudi kažu da i je dobro u Drvaru ako mogu da se zaposle i žive od  plate koju zarade. Kod njih postoji jedna specifična vrsta ljubavi prema Drvaru da su mnogi se vratili posle studiranja.

5.2.4 Političko stanje u opštini Drvar

U Drvaru je na vlasti SNSD ali je njegov uticaj veoma mali tj. mogu uticati samo na dešavanja u opštini, dok sve što je u nadležnosti kantona kontrolišu Hrvati.

„Bez obzira što smo mi u Drvaru većina, mi smo manjina jer se oni uvijek pitaju“

Na prvu loptu kažu da su zadovoljni su kako se vlasti Republike Srpske odnose prema Srbima u Drvaru, ali kada se malo dublje zagrebe vidite da su ljudi prepušteni sami sebi i da na političare gledaju kao na borce za lične interese.  Republike Srpska je uložila novac u obnovu objekata u Drvaru, ali je jasno da bez posla za građane sve će to biti uzalud.  Srpski političari ih se sjete samo pred izbore, obećaju svašta i zaborave ih.

Prema riječima ispitanika vlast kantona, hrvatska većina, nije mnogo zainteresovana za položaj Srba u Drvaru.

5.2.5 Bezbjedonosna situacija u Drvaru

Srbi se u Drvaru odjećaju slobodnim i svoj na svome, jer su sada u većini. Kada su bili u manjini bilo je animoziteta između Srba i Hrvata. Nema nekih bezbjedonosnih problema. Policiju većinom čine Srbi.

5.2.6 Školstvo u opštini Drvar

Od učesnika fokus grupe mogli smo čuti da veliki broj hrvatskih prosvetnih ranika nema potrebne kvalifikacije za rad u školama, ali je to teško provjeriti. Ispitanici tvrde da rade po planu i programu iz Federacije BiH, ali se poštuje nacionalna grupa predmeta.

U srednjoj školi u Drvaru preko zime je jako loše grijanje, jer je ona pod ingerencijom kantona, dok je osnovnim školom upravlja opština i tu je grijanje sasvim pristojno.

U ovoj godini je upisano tek 25 prvačića i plaše se da će veoma brzo ostati bez srednje škole.  Srbi najčešće studiraju u Banjaluci i malo se ko vrati posle završenog fakulteta.

5.2.7 Međunarodna zajednica i donatori

Prema mišljenju ispitanika stranci i donatori su upropastili Drvar

„Uvjek su pomoć davali istim“

Dešavalo se da donacije dobijaju ljudi koji žive u Banjaluci, a ne oni što su se vratili u Drvar. Bilo je tu raznih dilova između onih što su dijelili pomoć i onih koji su dobijali tu pomoć, ali i donacija koje se dijele pred izbore.

5.3 DERVENTA

Fokus grupa u Derventi održana je 15. maja u 16h. U radu fokus grupe je učestvovalo 9 osoba, 8 muškarca i 1 žena. Prilikom kreiranja uzorka naišli smo na nepremostive probleme. Među Hrvatima povratnicima u Derventu nema mnogo mladih i srednovječnih ljudi, mahom su to penzioneri, tako da smo fokus grupu kreirali prema stanju na terenu. Uslovi za održavanje fokus grupe su bili zadovoljavajući. Ispitanici su samo donekle znali o čemu će se tačno razgovarati i nisu mogli unaprijed da pripreme svoja izlaganja. Atmosfera tokom rada fokus grupe je bila opuštena i stekao se utisak da su učesnici bili iskreni.

5.3.1 Najveći problemi Hrvata u Derventi

Hrvati u Derventi smatraju da opština i opštinske službe, najčešće komunalne, ne žele da pružaju pun kvalitet usluga u naseljima i selima u kojima su Hrvati većina. Navode primjer izlivanje kanalizacije na ulici ispred kuće katoličkog svećenika, koju niko nije sanirao i pored prijava građana da im to smeta.

Ovdje je teško razlučiti sa li postoji sistematsko i plansko opstruisanje prava Hrvata od strane opštinskih ili nekih drugih vlasti u Derventi ili je to samo subjektivno mišljenje pripadnika hrvatske etničke grupe.

Drugi problem sa kojim se suočavaju hrvatski povratnici u Derventu je nepovratak mladih ljudi. Najveći broj mladih ljudi je iz Dervente otišao 1992. godine i više se nikad nisu vratili ostali su u Hrvatskoj ili su otišli negdje dalje, najčešće u Njemačku. U Derentu su se vratili penzioneri. Mladi hrvati ne mogu da se vrate ovdje, jer nemaju od čega da žive i gdje da rade. Oni su svjesni da to nije problem samo Hrvata, ali to je kod njih je to veoma prisutno.

Treći problem na koji su ukazali je povećanje poreza na šumu koje je odnijelo Opštinsko vijeće Derventa i zbog te odluke porez se povećao i do 500%. Iako ova odluka važi za se stanovnike opštine Derventa, Hrvati se nalaze u posebno teškom položaju jer se u knjigama vodi da oni imaju šumu, a ta šuma je još u ratu i neposredno posle rata posječena. Oni ne misle da je ova odluka usmjerena isključivo protiv Hrvata, ali oni najviše ispaštaju. I danas se šuma sječe na parcelama Hrvata koji su odsutni i niko to ne pokušava da spriječi.

Četvrti problem je odsustvo povratka Hrvata u Derventu. Anaks 7. je potpuno podbacio, Hrvati nestaju u Derventi. Mladih Hrvata u Derventi nema. Povratak je kasno počeo i ljudi su izgubili volju da se vrate, jer su se navikli da žive u mjestima u kojima su izbjegli. U Derventi nije bila organizovana akcija da se vrate, ni od strane Republike Srpske, ni od strane opštine Derventa, ni od strane gdje su bili izbjegli. Oni su bili prepušteni sami sebi kada su se vraćali. Hrvatska je stumilisala ostanak izbjeglica u Hrvatskoj i to se nije krilo.

Hrvatima je bilo zabranjeno da se vrate u Derventu posle rata i bila im je oduzeta tj. nacionalizovana sva zemlja koju su posjedovali. To im je bila jasna poruka kako na njih gledaju.

„Mi se borimo da približimo svoja prava koliko i Srbi, ali ni Srbi nemaju sva svoja prava“

5.3.2 Infrastruktura u opštini Derventa

Obnova je rađena kampanjski i stihijski Zahvaljujući aktivnosti hrvatskih organizacija obnovljeno je 80% infrastrukture, a 20% opština Derventa. Oni ne spore da je i opština ulagala u infrastrukturu, ali se pitaju da li je moglo više?

Povratnici moraju da plaćaju građevinske dozvole iako obnavljaju vlastite porušene kuće.

5.3.3 Mladi u Derventi

Mladih Hrvata u Derventi nema, niti se rađaju niti se vraćaju. Nemaju gdje da se vrate, jer nema posla. Da je bio interes da se Hrvati vrate u Posavinu trebalo je napraviti tri fabrike da ljudi mogu da rade i da zarade normalnu platu, onda bi se možda mladi i vraćali. Niko im ništa ne nudi.

5.3.4 Političko stanje u opštini Derventi

Hrvati imaju svoje predstavnike u opštini Derventa (dva poslanika), ali njihov uticaj je veoma mali. Interesantno je da HDZ BiH nije htjela ni da se kandiduje na izborima u Derventi ni u odsvustvu. Nemaju neki veliku korsit od političara iz Hrvatske i moglo se čuti da je njihov povrtak samo opterećenje za Hrvatsku i da se ona ne raduje tome. Što se tiče HDZ BiH ni njega ne hvale niti imaju neke koristi od te političke partije.

Bila je u opticaju teza da se Hrvati ne žela vratiti u Derventu i BiH, ali ako sada otvorite ladicu u opštini Derventa naćićete 250 do 300 zahtjeva za obnovu imovine, koji nisu realizovani.

5.3.5 Bezbjedonosna situacija u Derventi

Hrvati u Derventi se osjećaju sigurnim jer para nemaju i nikom nije kriv. Nema razloga da nas neko na bilo koji način maltretira.

5.3.6 Školstvo u opštini Derventa

Ne znaju kakvo je jer nema djece u školama, tek nekoliko djece.

5.3.7 Zdravstvo u opštini Derventa

Oni su zadovoljni kako se prema njima odnose u zdravstvenim ustanovama. Usluga je korektna u Domu zdravlja, ali u bolnice idu u Doboj i Banjaluku.

5.3.8 Međunarodna zajednica i donatori

Donatora je bilo mnogo ali to nismo iskoristili kako treba, jer to ništa nije išlo preko države. Svedok nije napravljeno ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u Sarajevu, tada se donose propisi i sve onda lagano kreće naprijed.

Tek 2014. godine došla je prva donacija u Derventu od Republike Hrvatske.

  • Rezime

Prije nego što krenem sa donošenjem zaključaka moramo da imamo u vidu da položaj povratnika u mnogome je određen specifičnošću same opštine i njenom položaju unutar entiteta, brojem povratnika i sl. Zbog toga smo u okviru izvještaja stavili i izvještaje za svaku opštinu ponaosob. Takođe moramo imati u vidu da govorimo o njihovim

  1. Osnovni problemi sa kojima se susreću povratnici u svim lokalnim sredinama su nezaposlenost, odlazak ljudi, pogotovo mladih i odsustvo moći prilikom donošenja važnih odluka u lokalnoj zajednici.
  2. Nezaposlenost je problem svih građana Drvara, Dervente i Prijedora, ali povratnici su u nezavidnom položaju jer mjesta u javnim ustanovama, pogotovo mjesta na vrhu, se dijele po partijskom ključu, ali je prisutan i nepotizam i korupcija.
  3. Ispitanici su svjesni da svi odlaze iz Prijedora, Dervente i Drvara, ali odlazak povratnika je mnogo izraženiji jer ih je malo i ne vide perspektivu za život u mjestima u kojima žive.
  4. U opštini Prijedor i Drvar, Bošnjaci i Hrvati, umaju svoje predstavnike u skupštinama, ali njihov uticaj je mali i neamju velikog uticaja prilikom donošenja važnih odluka. Opštinom Drvar upravlja SNSD, ali najvažnije odluke se donose na nivou kantona, gdje Srbi nemaju veliki uticaj.
  5. Kada se govori o bezbjednosti možemo reći da se najveći broj ispitanika osjeća veoma bezbjedno u mjestima u kojima žive i ističu da policija radi odličan posao. Problem je što se oni ne osjećaju poželjnim kao sugrađani od strane dominantne većine i što političke izjave koje dolaze sa viših instanci (kantoni i entiteti) unose nemir i podsjećaju ih na 90-te godine. Takođe ih uznemiravaju obilježja u javnim ustanovama a koja se tiču rata (spomen sobe, spomen ploče i sl.) ovo je posebno prisutno kod povratnika iz Prijedora.
  6. Povratnici govore o nekoj tihoj diskriminaciji koju osjete, ali primjeri koje navode za to nisu baš uvjerljivi.
  7. Uticaj povratnika na politiku u opštinama i gradovima u kojima žive je minoran. U Prijedoru i Derventi oni imaju predstavnike u skupštinama, ali njihov uticaj je veoma mali. U Drvaru su na vlasti predstavnici Srba (SNSD) ali je njih uticaj ograničen na tu opštinu, dok u kantonu o svemu odlučuju hrvatske partije.
  8. Mogli smo čuti da povratnici nemaju mnogo koristi od svojih političara ni na lokalnom nivou, ni sa nivoa entiteta. Na njih su posebno ogorčeni povratnici u Derventi i Prijedoru.
  9. Kada se govori o školstvu povratnici u Prijedor su naglasili problem bosanskog jezika je prisutan u školama gdje su većina bošnjačka djeca, ali to je političko pitanje koje se ne odražava u velikoj mjeri sa smo funkcionisanje škole. Tamo gdje su većina bošnjačka djeca radi se po Federalnom planu i programu. U knjižice se piše „jezik bošnjačkog naroda“. U Prijedoru se često spoinjalo da se djeca koriste u političke svrhe, prilikom obilježavanja nekih praznika, školskih slava i sl. U Drvaru se radi po planu i programu iz Federacije BiH, ali se u potpunosti poštuje nacionalna grupa predmeta. U Derventi nema mnogo djece povratnika Hrvata i oni nisu mogli dati bilo kakav komentar.
  10. Povratnici u sve tri opštine nisu zadovoljni zdravstvenom zaštitom koju imaju, ali ona je jednaka i za povratnika i za izbjeglice i za stanovnike koji nisu tokom rata napuštali svoje domove.
  11. Kada se govori o infrastrukturnim projektima povratnici u Prijedor i Derventu ističu da postoji diskriminacija od strane opštine kada se radi o učešću građana u finansiranju ovih projekata. U mjestima gdje su Srbi većina učešća su minimalna, a tamo gdje su povratnici učešće u finansiranju iznosi od 20 do 40%.
  12. Odlazak mladih je problem koji muči sve stanovnike Prijedora, Drvara i Dervente, ali odlazam mladih iz kategorije povratnike je više prisutan i vidljiv. Povratnici teže dobijaju stipendije za školovanje, teže se zapošljavaju kada završe školu i to su objektivni faktori koji utiču na njihov odlazak, ali moramo imati u vidu da veliki broj tih mladih odlazi na poziv rodbine i prijatelja iz inostranstva i Federacije BiH.
  13. Mišljenje i osjećanja prema međunarodnoj zajednici i donatorima su pomješana. S jedne strane oni su svjesni da bez njihove pomoći mnogo toga ne bi bilo urađeno na terenu (obnova kuća, obnova infrastrukture, poticaji za povratak, vraćanje imovine, pritisak na lokalne vlasti da obezbjede uslove za povratak i sl.), a s druge strane izneseno je niz zamjerki: da su reagovali kasno, da njihove aktivnosti nisu bile sinhronizovane, da su se donacije dijelile netransparentno i selektivno i da se nije razmišljalo o održivom povratku. 

[1]http://ndcsarajevo.org/Dokumenti/Dejtonski-mirovni-sporazum.pdf